SIMPOZIJ KREATIVNA RIZNICA – IZVADAK IZ PREDAVANJA DARKA VARGE
Izvor: Autor: Darko Varga, 30. travanj 2015.
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
link: http://croatia.ch/zanimljivosti/150503_2.php
Simpozij Kreativna riznica,
izvadak iz predavanja Darka Varge
U okviru simpozija Kreativna riznica, Popularizacijski simpozij kulturne i kreativne industrije Ekonomskog fakulteta u Osijeku (od 22. do 25. travnja 2015.), koji su organizirali Ekonomski fakultet u Osijeku, Institut za znanstvena i umjetnička istraživanja u kreativnoj industriji – Andizet i Studentski zbor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koju smo najavili i na našem portalu …
… 22. travnja 2015. je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku dipl. ing. Darko Varga održao jednosatno predavanje Habsburgovci u Baranji, a nama je za čitatelje portala poslao vrlo interesantan izvadak iz svoga predavanja:
Njemački car Wilhelm II. i drugi vladari u lovu
na Beljskom vlastelinstvu 1893. godine
U okolici grada Kőszega su 1893. godine održani veliki vojni manevri Austro-Ugarske vojske i njihovih saveznika. Manevre su vodili dva cara i jedan kralj. Bilo je predviđeno da će car i kralj Franjo Josip I., njemački car Wilhelm II. i kralj Saske Albert, nakon manevara završiti u lovu na Beljskom vlastelinstvu nadvojvode Albrechta.
Manevri u Ugarskoj 1893. godine
Car Franjo Josip, car Wilhelm II, kralj Saske Albert, nadvojvoda feldmaršal Albrecht, vojni manevri u Mađarskoj rujan 1893.
Pošto je nadvojvoda Albrecht, vlasnik Beljskog posjeda, već bio star i borio se sa zdravstvenim problemima i s vidom , sudionici lova koji su bi gosti nadvojvode Albrechta, dobili su novog domaćina. Za vrijeme lova dužnost domaćina preuzeo je nećak nadvojvode Albrechta, nadvojvoda Friedrich i njegova žena Isabella Hedwig Franziska Natalia princeza od Croÿ-Dülmena.
jemački car je u četiri navrata lovio u šumama Beljskog vlastelinstva: 1893., 1897., 1903. i 1910. godine. Njegov prvi lov na Beljskom vlastelinstvu dogodio se 1893. godine nakon vojnih manevara kada se car sa svojim kraljevskim vlakom od Kőszega do Mohača dovezao lokalnom prugom. Friedrichu su u goste zajedno došli kralj Saske Albert i kraljevski vojvoda Leopold Bavarski, a njemački car Wilhelm II. je došao sam. Car i kralj Franjo Josip I. je u zadnji čas otkazao lov zbog zauzetosti bitnim poslovima za Monarhiju.
Kraljevski ili lov plemenitih na Beljskom vlastelinstvu postala je tradicija. Najpoznatiji sudionici lova iz redova plemstva na Beljskom vlastelinstvu bili su: saski kralj Albert, prijestolonasljednik nadvojvoda Rudolf, vojvoda Nassaua Wilhelm, vojvoda Leopold Bavarski, car i kralj Franjo Josip I., njemački car Wilhem II., prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, engleski prijestolonasljednik, španjolski kralj Alfons XIII. i mnogi drugi plemići.
Za vrijeme odmora, domaćica lova Isabella, koja je i sama bila lovac, u dvorcu Tikveš je gostima predstavila šarenu narodnu nošnju Šokaca iz tog kraja, što se toliko svidjelo caru Wilhelmu II., pa je po njegovoj želji još više puta trebalo ponoviti to predstavljanje.
Njemačkom caru se jako svidjela karakteristična šokačka nošnja i nije prestajao hvaliti ovaj slikarski prizor koji su mu pružile nošnje. Wilhelm II. poželio je i u živo vidjeti ljude u tim nošnjama i poželio je i koju njihovu fotografiju.
Pošto je šokačka nošnja osvojila njegovu najveću pažnju, na poseban zahtjev cara Wilhelma II., dobro poznati fotograf iz Pečuha Karl Zelezny je snimio grupnu fotografiju, a na nekoliko stvarno uspjelih fotografija, zabilježio je nekoliko Šokica-ljepotica i to za potrebe etnografske zbirke fotografija njemačkog cara. Istina, Zelezny narudžbu nije dobio od saskog kralja, ali je i njemu kasnije poslao nekoliko fotografija.
Sigurnosne mjere- praznovjeran car
Za lov cara provedene su ogromne sigurnosne mjere, a djelomično i zbog careve praznovjernosti. O tome su pisale budimpeštanske Nedjeljne novine:
„Za vrijeme Carskog lova, obje obale Dunava, cijeloj granici vlastelinstva bile su zatvorene. Patrole žandara, policajaca i ostalih stražara, kretale su se gore-dolje i nikoga nisu pustili tamo, a obični prolaznik nije se niti pokušavao približiti lovištu. Ove sigurnosne aktivnosti radili su, prije svega zbog cara Wilhelma II., koji je, ako se radi o lovu, praznovjeran. Mladi car je uvjeren, da će mu lovačka sreća okrenuti leđa, ako ga pri lovu pogleda ljudsko oko ili ako ga prati s pažnjom. Zbog toga je organizator lova učinio sve da se Wilhelm II. za vrijeme lova, za vrijeme njegovog kretanja u lovu, ne sretne niti s jednim ljudskim bićem.“
Smještaj cara
Iako je za cara uređen smještaj u lovačkom dvorcu u Karapandži, postojao je i luksuzno opremljeni „rezervni smještaj“ na parobrodu „Orient“ koji je dala urediti Isabella.
„Orient“ je bio bogato ukrašen, osvijetljen električnom rasvjetom, svuda su bili postavljeni sagovi, ogromni reflektor na jarbolu (10 000 svijeća). Na palubi više ljuljački i fotelja. Cijelu unutrašnjost broda osvjetljavaju električne svjetiljke raskošnog sjaja. Na stoliću u predvorju električni upaljač za cigare. Manja prostorija uz blagovaonicu, koju su uobičavale koristiti žene, uređena je sa puno ukusa, za kralja Saske i bavarskog vojvodu Leopolda kao soba za dnevni boravak i druženje. Iz ove prostorije, kada se spusti stepenicama u kabine, s desne strane je radna soba kralja Saske i njegova spavaonica, a lijevo je pak ona bavarskog vojvode. Na njihovim pisaćim stolovima postavljeni su portreti njihovih žena. Najblistavije uređenje broda za vladare je ipak uređenje dnevnog boravka za njemačkog cara koji je ujedno i soba za druženje. Potpuno je obložena brokatnom svilom, a sav namještaj je pozlaćen. Pod je prekriven debelim čupavim (smyrna) tepihom. Iznad pisaćeg stola je brončani kip koji u rukama drži lučne svjetiljke. Iznad pisaćeg stola visi portret carice s djecom. (Isabellino „maslo”)
Njemačkom caru Wilhelmu II. bio je namijenjen „bijeli jelen“
U Nedjeljnim novinama pišu:
„U kakvom samo lijepom kraju love naši vladarski gosti. Bespuća su puna jelena. Danas su u jednom stadu izbrojali 307 komada i može se samo zamišljati koliko ih ukupno ima. Vladari i ne pucaju na prosječne, nego samo na primjerke iznimne ljepote. U šumi pored Bok-foka ima jedan izuzetni jelen s rogovima od 24 parožaka, koji je potpuno bijel (albino? DV).
Na ovaj čudesan primjerak pucao je pokojni prijestolonasljednik Rudolf kada je ovdje lovio s mladim njemačkim ornitologom Brehmom (1878. godine, DV.). Jelen je bio ranjen, ali je preživio hitac i danas živi. Njega su sada namijenili njemačkom caru.
Njemački car se preko Brehmovih opisa upoznao s prirodnim ljepotama i bogatim fondom divljači u ovom kraju. Ovo djelo potaklo mu je volju za lovom čemu je dobrano doprinio i posebni i poticajni prijedlog (poziv, DV.) nadvojvode Friedricha.
Ako vremenske prilike budu dozvolile, nakon završenog lova na jelene, lovit će vodenu divljač i orlove štekavce … Na kraju, u nedjelju poslijepodne, uputit će se na slavno Kopačko jezero koje je u proljeće, a i sada u jesen, kada putuju ptice selice, bogato pernatom divljači.
Njemački car se s velikom radošću odnosi prema lovcima i dobro raspoložen je krenuo u lov. I dobri stari kralj Saske, snažno vjeruje u Sv. Huberta. Stisnuli su si ruke, srdačno su se oprostili, ali, jedan drugome sreću nije poželio.
Pismo njemačkog cara Albrechtu
Nakon vojnih manevara koji su provedeni u Mađarskoj 1893. godine i kojima su bili nazočni car Wilhelm II. i kralj Albert od Saske, i nakon lova na Beljskom vlastelinstvu, njemački car je uputio sljedeće pismo nadvojvodi-vojskovođi Albrechtu:
„Presvijelti kneže, dragi bratiću i brate!
U namjeri napuštanja austrijsko-ugarske zemlje radi povratka u domovinu imam potrebu još jednom izraziti Vašem carskom i kraljevskom veličanstvu, od sveg srca, koliko me je ispunila iskrenim divljenjem iznimno poučna prigoda i vrhovno vodstvo nedavno završenih manevara u Mađarskoj. Vaše carsko i kraljevsko veličanstvo zbog toga može biti sigurno da će mi biti posebno veselje da Vašu carsku i kraljevsku visost, kao starog majstora i učitelja za obuku i uporabu vojske, uz suglasnost njegovog Veličanstva cara Austrije i kralja Mađarske, ovime zamolim da prihvatite i položaj generalnog vojskovođe pruske vojske.
Vaše carsko i kraljevsko Veličanstvo je steklo toliko zasluga za razvitak austrijsko-ugarske vojske i njegu bratstva po oružju između austrijsko-ugarske i njemačke vojske da će pruska vojska, čijim redovima kao šef grenadirske regimente kralj Friedrich Wilhelm I. (2. istočno-pruska) br.3 već dugo godina pripadate, biti ponosna na to, da se ponovno zahvalim Vašem carskom veličanstvu na iznimno ljubaznom prijemu u lovištu kod Mohača, bilježim se sa savršenim poštovanjem i prijateljstvom
Wilhelm.“
Schönbrunn, 27.rujna 1893.